Löydetty 30 Tulokset: bludu/page/1

  • tako da ubuduæe ne prinose svojih žrtava klanica jarcima s kojima se odaju bludu. Neka je ovo trajan zakon za njih i njihove naraštaje. (Levitski zakonik 17, 7)

  • ja æu se suprotstaviti tome èovjeku i njegovoj obitelji; odstranit æu ih iz njihova naroda, njega i sve koji poslije njega poðu za Molekom da se podaju bludu s Molekom. (Levitski zakonik 20, 5)

  • Ako se tko obrati na zazivaèe duhova i vraèare da se za njima poda javnom bludu, ja æu se okrenuti protiv takva èovjeka i odstranit æu ga iz njegova naroda. (Levitski zakonik 20, 6)

  • neka djevojku izvedu na kuæna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je poèinila besramnost u Izraelu odajuæi se bludu u oèevu domu. Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine. (Ponovljeni zakon 22, 21)

  • Poslije sedamdeset godina pohodit æe Jahve Tir. I grad æe opet dobivati svoju plaæu bludnièku. Podavat æe se bludu sa svim kraljevstvima svijeta na licu zemlje. (Izaija 23, 17)

  • Jahve mi reèe u dane kralja Jošije: "Vidje li što uèini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu. (Jeremija 3, 6)

  • Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. (Ezekiel 16, 15)

  • Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala ... (Ezekiel 16, 16)

  • U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala. (Ezekiel 16, 22)

  • Bludu se podade sa sinovima Egipta, snažna tijela, bludnièenje si množila da me razjariš. (Ezekiel 16, 26)

  • Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlaèila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova što si ih njima prinosila, (Ezekiel 16, 36)

  • I odaše se bludu u Egiptu, blud èiniše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevojaèke dojke gnjeèili. (Ezekiel 23, 3)


“A divina bondade não só não rejeita as almas arrependidas, como também vai em busca das almas teimosas”. São Padre Pio de Pietrelcina